Piše Iskra Pejić
Pismo Mariji Antoinetti
Uvaženi gospodine doktore Hebranže,
Da preskočim kakav kurtoazni uvod, kako se dolikuje obratiti jednom uglađenom gospodinu - kako se usuđujete? Kako se usuđujete kao komentar na prosvjede reći da vam je rulja uznemirila obitelj i rasplakala unuke? Nesumnjivo, žao mi je nevinih mališana. Znam da Vaši unuci nisu birali svog djeda, ali malo buke pred kućom sigurno neće urušiti njihove već osigurane dvore od bjelokosti. Ali znate, žao mi je onih tužnih gospođa iz Kamenskog koje su za Vas i Vama slične šivale odijela, a onda su izbačene na ulicu, bez kruha i časti. Čija odijela sada nosite?
A znate, još više mi je žao i svih onih sedamdesetak tisuća ljudi koji rade, a za taj rad Kako se usuđujete kao komentar na prosvjede reći da vam je rulja uznemirila obitelj i rasplakala unuke? ne dobiju plaću. Jeste li vi ikada bili u sličnoj situaciji, makar kao student? Znamo da je današnja gospođa premijerka svojedobno oplakivala svoje siromaštvo, kako ni konzervu nije mogla otvoriti jer nije imala otvarač. No, nisam primijetila da je to na njoj ostavilo duboko psihičko iskustvo koje bi joj podarilo suosjećanje s obespravljenima.
I znate koga mi još bude žao, osim naravno Vaše unučadi, što su se onako prestrašili bijesne rulje koja Vam je neke grde riječi vikala pod prozorom? Žao mi je svih nas koji radimo pošteno od ponedjeljka do petka, a da bi ušparali na troškovima života i nekako preživjeli mjesec, švercamo se u tramvajima, kupujemo po jeftinim njemačkim trgovačkim lancima, a iste kapute i čizme nosimo nekoliko godina. Ali nije ni nama najgore, kad se samo sjetim svih onih - koliko ono, sramota me i napisati pa ću diplomatski zaokružiti - preko tristotrideset tisuća nezaposlenih osoba.
Što mislite, kako je djeci i unucima tih žena i muškaraca koji na bankovnom računu
imaju ukupno nula kuna, ali su zato obogaćeni osjećajima poniženja, nepravde i tjeskobe? Znam da ste se pojadali nedavno kako i Vi imate nezaposlenog člana obitelji, Vašeg sina Darka, ali zločesti su mediji prokljuvili da ste i tu govorili neistinu i da je vaš sin u međuvremenu našao jako dobro plaćen menadžerski posao. A posebno me dirnula ona anonimna gospođa koja je pred jednom kamerom poderala sve svoje diplome i Rektorovu nagradu, jer vam je htjela poručiti kako su joj sve te diplome, trud i odricanja u životu donijele - siromaštvo i ništa više.
Kako da Vam nakon ovih mojih žalopojki kažem, sljedeće - nije mi ni najmanje žao, dapače, radujem se zluradošću pravednika, što Vam je pet tisuća ljudi skandiralo ružne riječi pred kućom, pred Vašim lijepim domom u rezidencijalnoj Babonićevoj ulici, četvrt Medveščak.
Ali znate što je istina, gospodine Hebranže - a znam da ste Vi poznati istinoljubac i da će vas ovo zanimati. Vi, Andrija Hebrang, kao i nekolicina ostalih gore u Banskim dvorima i na Markovom trgu, vi snosite odgovornost za nezadovoljstvo ovih ljudi koji
Čini mi se ponekad da je ova država skrojena po vašoj mjeri, kao naručeno odijelo iz Kamenskog remete miran san Vaše obitelji. Vi, jer vi vodite ovu zemlju. I niste Vi neki politički skorojević, u vođenju ove zemlje prisutni ste već dvadesetak godina. Kada tako postavim stvari: mi dolje, na ulici, a Vi gore u Vašem lijepom domu, a najveća Vam briga što će Vam ta drčna gomila rasplakati unučad - učini mi se ružna misao da ovo nije naša, nego vaša država. Čini mi se ponekad da je ova država skrojena po vašoj mjeri, kao naručeno odijelo iz Kamenskog. Jer Vi kažete, "u demokraciji se vlast mijenja na izborima". Je li to ono što ste željeli? Da narod ima pravo glasa svake četiri godine, a ostatak vremena se možete fino baškariti i češljati brkove zamišljeno gledajući u Medvednicu?
Znate, gospodine Hebranže, od Vas kao liječnika, očekivala sam malo više empatije i osjećaja za ljude. Zar Vi mislite da ta rulja prosvjeduje i dere đonove od jedne do druge velikaške kuće jer nema pametnijeg posla? Ne, gospodine, oni nisu izašli u hladno ožujsko predvečerje da bi se zabavili. Oni su Vam došli poručiti kako su nezadovoljni, obespravljeni, beznadni, i sumorni. Da, gospodine Hebranže, kako se usuđujete pred svim tim ljudima izigravati Mariju Antoinettu?
U nadi Vašeg časnog uzmaka, kao građanka ove osiromašene zemlje šaljem Vam pozdrav,
Iskra Pejić
Нема коментара:
Постави коментар